Monday, March 16, 2009

Nije svaki smoki, Coko smoki...

Kad sam bio mali gledao sam na televizoru kako medvedi u Severnoj
Americi love ribe ustima u letu, kao u onim romanticnim filmovima, gde
se dvoje vole toliko da mogu jedno drugom da pogode u usta smokijem,
jer se toliko dobro poznaju da tacno znaju svaki pokret ruke i redosled
kontrakcija misica svoje voljene osobe, znaju da procene uticaj
atmosferskih prilika i neprilika na balisticke osobine smokija, jer se
srodne duse razumeju i razumeju kako lagani povetarac ili toplaprolecna
kisa uticu na njeno raspolozenje. Nekad je potrebno vreme da bi neko
nekome postao srodna dusa. To je zato sto su prave stoprocentne srodne
duse retke, tako da ima onih manjne i vise srodnih, puno nijansa sivih
ljubavi, tako da ce ti verovatno trebati puno vremena da po vejavici sa
tri metra pogodis njena usta smokijem dok na trenutak sklanja sal sa
lica da bi vrskom nokta iscackala ostatke vec pojedenog smokija iz
izmedju zuba, jer koeficijent srodnosti raste sa vremenom utrosenim ka
progresivnim srodnjavanjem, ali nista ne raste iz suvog tla, tako je
potrebno i inicijalnu klicu posaditi i zaliti da bi mogla na miru da
raste. Kao i svaka funkcija u vremenskom domenu, vrednost moze i da
opadne. To se najcesce desava zbog toga sto ljudi kada jednom slucajno
bacajuci smoki na slucajne prolaznike pogode ih u usta i ta ista osoba
isti smoki proguta, tada moze doci do toga da se javi prividna
srodnost, koja za posledicu ima prvenstveno to da se usled sudjenosti,
subjekti ne upoznavaju tako da umesto da polako proucavaju
raspolozenja, oni nastavljaju da zive u lazi, gurajuci smokije jedno
drugom direktno u usta, sto uopste nije romanticno, iz cega sledi da
covek mora biti jako proracunat, samosvestan i da dobro poznaje
kretanje cestica u kosmosu, zbog cega sam ja upisao Elektrotehnicki
fakultet. Tamo nas uce kako da racunamo slozene matematicke probleme,
kako radi struja, kako se programiraju programi na kompjuteru, kako se
krecu stvari i kako uopste rade. Spremaju nas za teske probleme i uce
nas kako da se snalazimo sa njima, da se u svakom naocigled lakom
zadatku krije nesto zbog cega moras vise da racunas, nego sto bi
trebalo da nema toga, sto se takodje lako dovodi u analogiju sa
smokijem. Verujem da je nekom sad palo dok je citao, mozda i tebi,
dragi moj citaoce koji si bio tako dobar da ovo procitas sto sam
napisao, zasto nisam upisao matematiku ili pak fiziku, posto i oni
racunaju i to jos vise nego na elektrotehnicari? Ja sam se i sam
zapitao dok sam pisao... Objasnjenje je jednostavno. Zbog para. Dusa je
srodnija sve sto ima vise para ona druga. To je zato sto parama moze
sve da se kupi. Ja da imam mnogo para, mnogo bih vise stvari kupovao i
sebi i drugima i onda bi me svi mnogo vise voleli. Dobra stvar kod
ljubavi je to sto se ne kupuje bas samo parama, mada one jesu
najocigledniji referentni sistem vrednosti modedrnog drustva. Setio sam
se da sam negde procitao neku od onih vonabi kul zenskih natpisa i
razmisljanja koje ima da se kupe po gift sopovima, da je osmeh
besplatan,  ali da mnogo vredi. Neko bi trebalo uzme pare za
referencu, napravi osmeh konvertibilnim, onda bih otisao u banku,
izvadio stednu knjizicu i ismejao se ko covek. To bi bilo
super.

No comments:

Post a Comment