Sunday, June 28, 2009

zasto ne volim kucice

razmisljao sma malo o tome.
sto vise starim sve vise primecujem koliko su ljudi idioti. znam nekoiko koji nisu i trudim se da pricam sa njima vise nego sto inace pricam. ja jesam pricljiv, narocito sa pricljivim ljudima. postoje dve mogucnosti. ili da sam ja idiot ili da su ljudi. a posto ja gledam iz svoje perspektive, naravno je da cu da kazem da su to ljudi. primecujem(sad se prisecam kako sam uvek pazio kad sam pisao sastave da ne pisem takve reci kao mislim razmisljam iliti primecujem i trudio se d aih ravnomerno rasporedim po papiru, ali sad me niko ne ocenjuje), primecujem da sam uvek izbegavao pitanje smisla, i to uspesno, al to ne znaci da nisam nikad posmatrao tudje smislove. oni me nekako zgrazavaju. ove bih da kazem, da kad kazem ljudi, mislim na vecinu, na one koje sam svesno izbacio iz svog zivota kao nepodobne, i to ne tako sto ih ignorisem, nego sa njima popricam, pomazim ih i trudim se da ne mirisem na hranu da me ne bi pratili. evo na primer moj komsija, totalno retardirani penzioner, svaki dan gleda koliko se potrosi voda da bi mogao da nas smara koliko nas u stvari ima, da ne bi morao puno da plati. covek nema sta da radi u zivotu, pa izmislja gluposti. i to bas glupe gluposti. mogao bih da se upustam u razgovore i da idealizujem situaciju dve dobra suseda koji zajednicki razmenjuju iskustva i pomazu se, ali umesto toga, znam da prema takvom coveku je najbolje ponasati se kao usamljena devojka prema kucetu. primetio sam da sve manje imam bilo kakve empatije za idiote. kao sto sam video ljude koji su male kucice pokrili, napravili kucicu da ne bi pokisli jer su bili mali da prezive,  sto ni u kom slucaju ne bih uradio za tako nesto sto ce da mi skvici pod prozorom celu noc, u mom slucaju dan, tako bih za svakog idiota to uradio. ne mrzim ljude, ali ih sve manje volim. u isto vreme se osecam, ovo ce lose da zvuci i u isto vremem jako egoisticno, svesnijim, ali nemam ideju sta covek treba da uradi sa tim ljudima, nekako ih ima previse. sa jedne strane ljudi rade totalne gluposti zato sto isti takvi ljudi apsolutno ne razumeju o cemu se dodjavola radi. mislim da demokratija upravo ne funkcionise zato sto su ljudi idioti. malo sebi konfuzno zvucim... cini mi se da ovo nisam lepo srocio, sacu da probam ponovo... ne volim kucice zato sto imam ljude prema kojima cu da se ponasam kao prema kucicima, mislim da je ovo direktno. pri tom ne mislim nista lose, svaki ljubitelj zivotinja ne bi nista lose ucinio jadnoj kuci? cak bi i popricao sa njom, ali je svestan da ona nece da ga razume, niti ce ista pametno moci da cuje od nje, vrlo srecnim bi ga ucinilo to sto ce mozda da ako kaze kuci da sedne ona to i uradi, ali tu prestaje svaka komunikacija. mogu sad i da pravim analogije o tome kako su rasni psi lepsi a oni ulicni pametniji, ali opasniji, ali to bi vec bilo previse besmisleno, mada moze da zvuci interesantno, cak bi jako doprinelo literarnoj vrednosti ovoga moga razmisljanja i dodalo jednu komicnu notu, al sam previse mrzovoljan da budem zanimljiv, pretpostavljam da je do ovog dela svako prestao da cita, ako nije, znaci da je i ovako zanimljivo. uvek sam se plasio da kazem nesto egoisticno, jer sam mislio da tako ispadam nesto lose narcisoidno, zlo, al sto sam stariji vidim da je to jedini nacin, zato sto je to istina. nadam se da niko ko procita ovo nece da bude idiot i da shvati sve ovo bukvalno, jer cu onda morati da napisem jos jedno nesto ovakvo, ovakav tekst samo da objasnjavam. ako sam uzasan zato sto mislim da su ljudi idioti, a ja nisam, onda sam uzasan (naravno podamnom smatram i ljude koje sam izabrao da budu mi bliski). koliko god da ne voleo kucice, zivotinje uopste, a pod voleo ne mislim to da ne volim da ih jedem, na taj nacin ih najvise na svetu volim, koliko god da ih ne volim na onaj nacin kad hoces da imas jednog da se druzis, ne znam sto se ne ponasam prema njima losije. verovatno toliko ne brinem o predmetima, zato sot o kucicima se ponasam toliko brizno, u suprotnom ne bih toliko bio nemaran prema svojoj zivotnoj okolini sacinjenoj od predmeta... sad sam se prefilozofirao... razmisljam da napisem na kraju kako se nadam da ce neko da me razume sta sam napisao, al to bi znacilo da sam ja sad nesto mnogo pametno rekao i da kogod ne razume nije dovoljno produhovljen ili nesto tako, ali mi se cini da je sve ovo sto sam napisao bas glupo, sto sam takodje napisao samo zato da bi mi neko napisao da nije glupo,, a u stvari nije ni bitno. razmisljao sam i o tome da sad navodim zasto sve mislim da su ljudi idioti, ali (sad bi poetski zvucalo da kazem da je ljudska glupost bezgranicna, ali to je dosadno) mislim da bi to odvelo od sustine, jer bi odveo misli na drugu stranu, necu da se hvatam za sitnice i da se pravdam jer je ovo moj blog i mogu da pisem stagod hocu. a trenutno razmisljam kako da se izborim sa idiotima, jer moj ego vristi. verujem da zato i svi oni ljudi sto prave tesktove za pesme prave o tako nekim glupostima kako ja sam tu sam nesto a oni su tamo sa druge strane i mi se sad nesto borimo, zato sto su ti pevaci svi egoisti i oni to smisljaju, sto je dobra stvar jer ja pokusavam da naucim da pevam i evo sebe sam uhvatio da pricam nesto ovakvo iako se trudim da pobegnem od tog stereotipa... prokletstvo... ako bih sad napisao da sam shvatio nesto ali da ne znam kako da se izrazim, opet bih zvucao glupo, a to me nervira, jer necu da zvucim glupo, bar ne kad necu, jer ponekad hocu jer zna da bude zanimljivo. dosao sam na ovo razmisljanje jer je stevan shvatio da su ljudi idioti isto, pa mi je pricao kako ne razume kako mogu da budu takvi. naravno da nije bas rekao idioti, ali je to moja slobodna interpretacija njegovih reci. ovo je sve malo politicki nekorektno i u nekoj osnovnoj interpretaciji koju smo naucili kao tinejdzeri sta sve sme da se kaze a sta ne sme, ovo sve je malo pogresno nasadjeno. kad kazem politika, to je bas sjajan primer za idiotluk, ali mi je istina malo glupo da pricam o tome, jer su svi u fazonu "kako su politicari glupi, ha, ha", mada ja nemam problema sa glupostima, nego sa tim sto sma kroz skolovanje naucio da se za takve politicke stvari samo interesuju uzasni ljudi, a kad kazem uzasni, ne mislim na ono kad sam napisao tamo da sam ja uzasan, nego uzasni u smislu, kako da se izrazim, ljudi koji nisu svesni sta treba sve da urade da bi ispostovali svoje reci. ja sam svestan sta treba sve da se uradi da bi nesto bilo dobro i koliko rada treba da budes uspesan, ne samo politicar, nego neko ko vodi bilo kakvu opstekorisnu i drustvenoorganizovanu organizaciju, gde se ljudi sakupljaju i rade kao nesto za opstu dobrobit i organizuju ljude. nisam spreman da odradim kako treba i necu da radim, ali je svaki prosecan idiot spreman (i sad veliko finale, posle koga svako ko se slaze ca da kaze jeste, jseste, u pravu je!) mozda sam ja idiot sto nisam idiot? jel da da je bilo dramaticno? poenta svega je da ja mislim da nisam i tvrdoglav sam u tome i sto bi rekli retardirani tinejdz muzicari. bice super kad jednog dana postanem precednik drzave, bas ce biti super da ljudi procitaju da mislim da su idioti. drustva za zastitu idiota bi mogla da se pobune...
mislim da cu cesce da pisem ove blogove, interesantna stvar dok cekas da ti se rese integrali...

Monday, March 16, 2009

Nije svaki smoki, Coko smoki...

Kad sam bio mali gledao sam na televizoru kako medvedi u Severnoj
Americi love ribe ustima u letu, kao u onim romanticnim filmovima, gde
se dvoje vole toliko da mogu jedno drugom da pogode u usta smokijem,
jer se toliko dobro poznaju da tacno znaju svaki pokret ruke i redosled
kontrakcija misica svoje voljene osobe, znaju da procene uticaj
atmosferskih prilika i neprilika na balisticke osobine smokija, jer se
srodne duse razumeju i razumeju kako lagani povetarac ili toplaprolecna
kisa uticu na njeno raspolozenje. Nekad je potrebno vreme da bi neko
nekome postao srodna dusa. To je zato sto su prave stoprocentne srodne
duse retke, tako da ima onih manjne i vise srodnih, puno nijansa sivih
ljubavi, tako da ce ti verovatno trebati puno vremena da po vejavici sa
tri metra pogodis njena usta smokijem dok na trenutak sklanja sal sa
lica da bi vrskom nokta iscackala ostatke vec pojedenog smokija iz
izmedju zuba, jer koeficijent srodnosti raste sa vremenom utrosenim ka
progresivnim srodnjavanjem, ali nista ne raste iz suvog tla, tako je
potrebno i inicijalnu klicu posaditi i zaliti da bi mogla na miru da
raste. Kao i svaka funkcija u vremenskom domenu, vrednost moze i da
opadne. To se najcesce desava zbog toga sto ljudi kada jednom slucajno
bacajuci smoki na slucajne prolaznike pogode ih u usta i ta ista osoba
isti smoki proguta, tada moze doci do toga da se javi prividna
srodnost, koja za posledicu ima prvenstveno to da se usled sudjenosti,
subjekti ne upoznavaju tako da umesto da polako proucavaju
raspolozenja, oni nastavljaju da zive u lazi, gurajuci smokije jedno
drugom direktno u usta, sto uopste nije romanticno, iz cega sledi da
covek mora biti jako proracunat, samosvestan i da dobro poznaje
kretanje cestica u kosmosu, zbog cega sam ja upisao Elektrotehnicki
fakultet. Tamo nas uce kako da racunamo slozene matematicke probleme,
kako radi struja, kako se programiraju programi na kompjuteru, kako se
krecu stvari i kako uopste rade. Spremaju nas za teske probleme i uce
nas kako da se snalazimo sa njima, da se u svakom naocigled lakom
zadatku krije nesto zbog cega moras vise da racunas, nego sto bi
trebalo da nema toga, sto se takodje lako dovodi u analogiju sa
smokijem. Verujem da je nekom sad palo dok je citao, mozda i tebi,
dragi moj citaoce koji si bio tako dobar da ovo procitas sto sam
napisao, zasto nisam upisao matematiku ili pak fiziku, posto i oni
racunaju i to jos vise nego na elektrotehnicari? Ja sam se i sam
zapitao dok sam pisao... Objasnjenje je jednostavno. Zbog para. Dusa je
srodnija sve sto ima vise para ona druga. To je zato sto parama moze
sve da se kupi. Ja da imam mnogo para, mnogo bih vise stvari kupovao i
sebi i drugima i onda bi me svi mnogo vise voleli. Dobra stvar kod
ljubavi je to sto se ne kupuje bas samo parama, mada one jesu
najocigledniji referentni sistem vrednosti modedrnog drustva. Setio sam
se da sam negde procitao neku od onih vonabi kul zenskih natpisa i
razmisljanja koje ima da se kupe po gift sopovima, da je osmeh
besplatan,  ali da mnogo vredi. Neko bi trebalo uzme pare za
referencu, napravi osmeh konvertibilnim, onda bih otisao u banku,
izvadio stednu knjizicu i ismejao se ko covek. To bi bilo
super.